“WHEN YOU CROSS THE FINISH LINE, NO MATTER HOW SLOW OR FAST,

                            IT WILL CHANGE YOUR LIFE FOREVER”

DickBeardsley

Kada sam teškom mukom prije nekoliko tjedana odlučila da ću nakon 12 proljetno – jesenskih maratona za redom, sljedećeg proljeća napraviti pauzu kako bih se potpuno oporavila od nekih ozljeda, osjetila sam neku čudnu prazninu i shvatila koliko je maraton zapravo postao dio mog života. Čak i u ovom trenutku, sa bolnom Ahilovom tetivom, teško je zamisliti zimsku bazu bez dužina. No, uvijek mogu, kada se potpuno oporavim, otrčati koju dužinu iz vlastitog gušta. 🙂

Vodeći se ovom odlukom, na neki drugi način promatrala sam nedavni maraton tražeći razlog moje slatke ovisnosti 42.195 km. I eto do kuda me ta potraga dovela:

Količina adrenalina na startu maratona neusporediva je sa adrenalinom na bilo kojoj drugoj utrci.

Količina razumijevanja među trkačima ne vidi se toliko na nekim drugim utrkama.

Takvo srčano bodrenje publike nećete vidjeti ni na kojoj drugoj utrci.

Između starta i cilja maratona nalazi se najveća koncentracija međusobnog razumijevanja.

Na tom dugom putu srest ćete ljude kojima je teže od vas, ali čija upornost nema granica – slijepe osobe koje trče vođene zdravom osobom, trkače koji guraju invalidska kolica, grupe trkača koji nose na nosilima bolesne…. Moj duboki naklon prema svima.

Na maratonu ćete sresti nepoznate trkače koji će vas potapšati po ramenu ili uzeti za ruku ako vide da hodate, kao bi vas pokrenuli, bez obzira na to što su brži od vas.

Na maratonu ćete sresti nepoznate trkače koji će dovesti u pitanje svoj personal best da bi vam pomogli ako vam se nešto loše dogodi.

Na maratonu ćete se u cilju zagrliti sa nepoznatim trkačem i podijeliti sreću ulaska u cilj. Vrlo vjerojatno se više nikada nećete sresti, ali ćete se uvijek sjećati tog trenutka.

Tih 42.195 km vaših koraka dogodit će se puno lijepih stvari kojih ćete se sjećati. Vlastite krize i boli ionako ćete brzo zaboraviti. A upravo od tih kriza i boli dobit ćete najviše koristi. Sami saznajte kako.

Sa grupom sa kojom se pripremate za maraton postat ćete bliski na jedan poseban način. Dijelit ćete sve dobro i naročito loše i veseliti se zajedno svakoj istrčanoj dužini i kavi poslije treninga. Da se ne lažemo, nije lagano. Ni kroz pripreme ni kroz utrku. Ponekad ćete željeti odustati. Bit će vam hladno ili vruće. U nekom ćete trenutku tijekom dužina možda postati malo nervozni, htjet ćete odustati, ali proći će za kilometar dva. Nemojte odustati.

Maraton će vas naučiti da budete uporni. Da ne odustajete kad je teško. Suočit će vas sa količinom vaše mentalne snage i kad bude najteže, dati vam odgovor na pitanje koliko stvarno možete.  Osvijestit će vamjačinu ljudske volje i moć ljudskog tijela i dati vam odgovor kakvi ste uistinu i koliko možete dati sami sebi, drugima, poslu, hobiju, životu. Naučit ćete brzo donositi odluke i preusmjeravati misli sa lošeg na dobro.  Ima toga još, ali nešto morate saznati i sami.

Pročitajte naslov još jednom.

Sigurni ste da ništa od ovog ne želite?

Napisala: Nataša Petanjek