Predstavi se – ono kao u Potjeri ili Milijunašu 🙂

Ja sam Larisa Vukoja. Imam 45 god. Bavim se europskim poslovima. Udana, majka 2 djece: Leone (11god) i Franka (9 god).

Kada i kako si počela trčati?

Počela sam trčati spontano u proljeće 2015. godine. Oduvijek sam voljela trčanje, ali nikada nisam trenirala trčanje. Cijeli život aktivno sam se bavila raznim drugim sportskim aktivnostima. Na jesen 2015. priključila sam se klubu AK Forca i otada moja strast prema trčanju ne prestaje.

I dan danas pamtim kako sam tijekom prvih 6 mjeseci trčanja redovito noću sanjala kako trčim, lebdim, taj opuštajući osjećaj lakoće.

Kako nalaziš vrijeme za trčanje? Kako ga ukomponiraš u ostale obaveze?

Nekada je vrlo izazovno uklopiti treninge u moj vrlo užurbani svakodnevni ritam, obiteljske i poslovne obveze, no uz volju i dobru organizaciju uvijek se nađe način.

Trčim u svakojako doba u skladu s ostalim privatnim obvezama, nekada je to direktno s posla, znam i odraditi trening trčeći doma s posla, ljeti kada je vruće trčim zorom prije posla. Nekad sam u klubu. Nekada koristim sportske termine svoje djece, pa istodobno treniram dok su djeca na svojim treninzima. Subota ujutro (treninzi dužine) mi je teško zamisliva bez druženja i treninga u klubu s mojom veselom ekipom iz jedinice, a dobre tradicije valja se držati. 🙂

Povodom Dana žena, smatram bitnim istaknuti da je nama ženama trkačicama („žene-majke-kraljice“) zahtjevnije organizirati svoje vrijeme za trčanje te nam puno znači obiteljska podrška bez koje bi to bilo neizvedivo. Sve se svodi na: „Gdje ima volje, ima i načina.“

Što ti trčanje predstavlja u životu?

Trčanje je prije svega poboljšalo kvalitetu mog života u takvoj mjeri da više ne mogu zamislit da ne čini sastavni dio moga života. Trčanje mi predstavlja ispušni ventil za rješavanje stresa i umora. Postalo je moja redovita mentalna higijena. Obožavam onaj odličan osjećaj nakon odrađenog treninga, lučenje endorfina, osjećaj sreće i poletnosti.

Moram priznat i da je komponenta druženja u trkačkoj zajednici za mene kao društvenjaka vrlo bitna. Uživam družiti se s kolegicama i kolegama trkačima. Jedni druge bodrimo, motiviramo i pružamo si iskrenu podršku.

Pozitivan učinak na zdravlje i kondiciju mislim da nije ni potrebno posebno navoditi.

Koje želje i ciljeve imaš u trčanju?

Moje želje i ciljevi su daljnje pomicanje granica, ostvarivanje novih PB-a, sudjelovanje na brojnim utrkama u RH i inozemstvu da ponovno imamo priliku uživati u svom tom šušuru oko utrka, koji mi osobno jako nedostaje.

Što se tiče planiranih utrka (tko se više usudi išta planirati) 🙂 , voljela bih istrčati maraton u Berlinu i Beču. Također moja dugogodišnja želja je istrčati Dalmatia Ultratrail (DUT) biti „divokoza“ koja uživa na dalmatinskom kršu i kamenu s pogledom na Biokovo, predivnu makarsku rivijeru, ostatke povijesnih vremena naše lijepe Dalmacije. I na kraju, moj najvažniji cilj je ostati što duže u trčanju, dok god me moje noge nose. Imam dobru genetsku predispoziciju, ćaćino dite, pa se nadam dugom roku trajanja. 🙂