PROLOG

Za 42 dana ću (nadam se) startati svoj 42. maraton, a svi znamo da maraton ima 42km (i još nešto sitno metara). Budući da ću ove godine napuniti 42 godine učinilo mi se zgodnim da napišem 42 teksta o svakom maratonu kojeg sam trčao i onom kojeg tek trebam (is)trčati. No na kraju sam odustao od tog plana jer (budimo realni) čak i da napišem 42 teksta, za što svaki dan treba izdvojiti barem sat vremena, kome bi se to dalo čitati iz dana u dan. Zato sam malo izmjenio plan pa ću to podijeliti u 6 tekstova koje ću objavljivati svaki tjedan, a nadam se da će 42. “jubilarni” maraton zaslužiti poseban izvještaj. Neće to biti klasični izvještaji s maratona tipa “krenuo sam u tom i tom tempu, zatim sam malo pojačao i dostigao grupu ispred sebe, ali onda mi je postalo teško pa sam popustio i na kraju prošao cijem kao 5. u vremenu tom i tom”. Iako imam dosta dobro pamćenje mislim da se ni ne sjećam svake utrke u detalje pa ću u tekstovima možda malo više pažnje posvetiti zanimljivostima s putovanja, nekim detaljima u pripremi same utrke, osjećajima nakon utrke i sl.

UVOD

Prije nego krenem na “nabrajanje” evo kratkog uvoda da vidite kada i kako sam se odlučio trčati svoj prvi maraton. Trčati sam počeo još kao dijete u osnovnoj školi i trčkarao sam malo s tatom na Visu, a svoje prve atletske korake napravio sam kad sam krenuo u srednju školu u Split. Prvi trener bio mi je Mate Omazić u HAK “Sveti Duje” koji je imao grupicu od dvadesetak sportašica i sportaša koji su se bavili različitim disciplinama. Među njima je bio i Janez Maroević, trkač iz Starog Grada na Hvaru, koji nije puno trenirao s nama, ali je meni bio svojevrstan uzor jer je bodul kao i ja, trčao je duge pruge, a najviše me se dojmilo što je u svom prvom maratonu postao prvak Hrvatske. Kad narastem htio sam i ja biti kao Janez! 🙂 Imao sam privilegiju ići s njim na svoj prvi polumaraton u siječnju 1998. On je pobijedio, a ja sam istrčao vrlo dobrih 1:17:41.

Prvenstvo Hrvatske na 10000m (1998.) – prvo mjesto juniori

Zbog faksa selim u Zagreb, a Janez je u to vrijeme bio najbolji hrvatski maratonac. Pobjeđivao je na prvenstvima Hrvatske i ostvarivao odlične rezultate na maratonima diljem Europe i njegovih 2:27 iz Milana je do prije nekoliko mjeseci bio najbolji maratonski rezultat nekog Dalmatinca (dok ga Ivan Dračar nije skinuo na Zagrebačkom maratonu). Ne spominjem ovaj rezultat bez veze jer sam na početku svoje maratonske karijere maštao o tome da prestignem svog uzora, ali iz maratona u maraton, iz godine u godinu, shvatio sam koliko je to teško i nedostižno (za mene) i samim tim sam još više počeo cijeniti Janeza i njegova postignuća. U kakvoj sam zabludi bio najbolje opisuje sljedeća priča. Kad sam došao u Zagreb nastavio sam trenirati u Mladosti, a nakon par mjeseci lutanja po različitim grupama skrasio sam se kod trenera Mladena Katalinića, kod kojeg sam trenirao 7 godina. Opet sam upao u odličnu grupu i iako sam bio među starijima (iskusnijima) bilo je puno bržih dečki i cura od mene. Mene je i tada krasila neka izdržljivost pa sam uvijek bio među boljima (ili najbolji) na početku zime kad bi radili puno dionica s kratkom pauzom u malo sporijem tempu, a da ne govorimo o “kilometražama” kad bi nas trener poslao na nasip, koje sam jedino ja volio. 🙂 Malo sam se nasmijao sad kad sam spomenuo ove spore dionice s kratkom pauzom jer takvo nešto mi se sad čini kao SF, npr. 20x400m s 1min odmora za 73’’. Ok, nije svaki trening bio takav, ali ostaje zapisano da sam to napravio, a imam i svjedoke. Svake godine na početku zimskih priprema trener bi nam dao anketu koju smo trebali ispuniti i napisati svoje planove, želje i ciljeve, a znali smo pisati i eseje o tome što nam znači treniranje i sl. I tako sam ja krajem 2004. (nakon jedne neuspješne sezone) u anketi napisao da bih 2005. htio popraviti svoje osobne rekorde na stazi (1500m, 3000m sa zaprekama i bez zapreka i 5000m), a onda na jesen istrčati svoj prvi maraton u vremenu oko 2:30. O kakva sam budala bio! 🙂 Nije tih 2:30 bilo bez veze napisano. Neke tablice su sugerirale da trkač koji trči 3km 8:54 može trčati maraton 2:25 pa sam ja onako skromno zaključio da će mi 2:30 za prvi maraton biti dostižno.

Brdska utrka Medveja – Učka (2006.)

Sad vidim da se ovaj uvod odužio pa ću tu napraviti pauzu, a kako je prošao prvi maraton, da li sam istrčao 2:30 ili ne, pročitajte u sljedećem nastavku… 🙂