U slučaju da nemate vremena pročitati cijeli tekst, onda je bitan dio za vas tu – završio sam Ljubljanski maraton s PB rezultatom – 3:28:27 (4:53/km).

Sad kad sam uništio iznenađenje, možete pročitati ostatak. :)

Uživajte!

1.Pripreme
Krajem 2016. godine priključio sam se jesensko/zimskoj školi trčanja AK Forca. Prije Force posjedovao sam trkačko iskustvo koje sam stekao na trail utrkama te u manjoj mjeri na cestovnim. Glavnog AK Forca trenera prof. kineziologije Gorana Murića poznavao sam od prije i zato nije bilo dileme da pod njegovim stručnim vodstvom želim ostvariti trkačke ciljeve. Moj target je bio nastup na utrci maratona na Ljubljanskom maratonu. Uz opuštenu atmosferu i obične ljude sličnog svjetonazora odradio sam prve treninge u novom ambijentu. Isti mi se svidio! Zbog poslovnih obveza imao sam više od godinu dana pauze od trčanja, tako da je bilo lijepo i nevjerojatno nanovo zajednički trenirati, upoznati nove prijatelje i veseliti se utrkama. Trenirali smo tri puta tjedno (tempo; fartleke; dionice; dužine), zvuči poznato ili…?! Nakon četiri mjeseca treninga našli smo se u tjednu koji će kulminirati nastupom na Zagrebačkom proljetnom polumaratonu. Isti sam odradio s rezultatom 1:41 (5:00/km) – p.s. bila je kraća staza. Slijedile su utrke: Wings for Life 2:07 (5:00/km); Karlovački cener 44:37 (4:23/km); Trening utrka na 5 km 20:10 (4:02/km). Prvi pravi test bio je Zagrebački maraton i sudjelovanje na utrci polumaratona. Sjajna utrka sa sjajnom ekipom iz moje 2. grupe (Nikola, Goc, Jelena, Ana, i Cici u publici) timski je odrađena i zato sam je završio s PB rezultatom 1:33 (4:24/km). Nakon polumaratona preostala su još tri (od ukupno petnaest) tjedna priprema za maraton. Iste su počele sredinom srpnja i u sklopu njih odrađeno je deset subotnjih dužina od 20 – 40 km, plus dva – tri treninga tijekom tjedna sa svrhom dobivanja brzine za utrku.

Slika_1

2. Veliki dan

Prije nego što nastavim, moram reći da sam si prije utrke zadao tri cilja, a to su:
1. Rezultat ispod 3:30
2. Piti izotonik i vodu na svakoj okrepi
3. Primijeniti negative split race strategy
Startna linija se nalazila na Slovenskoj cesti; vrijeme je bilo idealno; čip je bio na tenisici; GPS signal uhvaćen; čekao se start. Start! Krećemo!

1 – 21 kilometar: cika – caka i zaobilaženje trkača zbog silne gužve, to je opis situacije od 1 – 2 km koje sam odradio u pace -u 4:55/km, malo prebrzo za početak utrke. Slijedi prva okrepa, u trku uzimam izotonik i vodu i trčim dalje. Noge su poprilično teške i sada se nadam da će kasnije biti bolje. Uz strastveno navijanje navijača kilometri brzo prolaze. Atmosfera je veličanstvena.  Svakih nekoliko kilometara nalazi se punkt sa živom glazbom, a neki stanovnici su na prozor stavili zvučnike iz kojih svira muzika. Svaka čast! To motivira i olakšava muku. Uz spomenuto prva polovica utrke prošla je brzo; sat pokazuje  da sve ide po planu – 21 km (4:55/km), no noge govore nešto drugo:”teško je, užasno je teško!” 21 – 42 kilometar: iako mi nije lako, od 21 – 30 km držim pace strogo 4:50/km, no mučim se i počinjem sumnjati u ishod. U međuvremenu je počeo puhati vjetar i dok dere u prsa dosta otežava i frustrira. Unatoč tome, nikako mi ne pada na pamet odustati od zadanih ciljeva. Slijedi agonija. Od 36 – 40 km bio sam na velikim mukama: noge bole još jače; izotonik i voda su se poprilično zbučkali u želucu i umalo sam u momentu povratio; slijedi probadanje u abdomenu; to me uplašilo! Ipak, zbog iskustva iz sličnih situacija s trail – a brzo donosim dijagnozu da je to dobro i dajem si preporuku da držim isti pace od 5:00 – 5:05/km do 40 km. U toj muci razmišljam o ljudima s kojima sam trenirao te o onima koji su mi bili potpora, zbog njih bodrim sebe da izdržim do kraja. Svako malo pogledom tražim pomoć od navijača, a oni instantno uzvraćaju uzvicima: “Forca! Forca!” Te momente olakšava i čovjek na biciklu sa zvučnikom iz kojeg svira Rocky “Eye of the Tiger”. Zadnja dva kilometra odrađujem u pace – u 4:40/km i uz gromoglasno navijanje ekipe iz AK Forca ulazim u cilj. Nakon prelaska ciljne linije uručena mi je medalja, osvježenje i finišerska majica. Najveća nagrada bio je PB za devet minuta bolji od prethodnog.

Slika_2

3.Nakon utrke

Veliki dan završio je zajedničkim druženjem s Forca ekipom uz hamburgere i pivo te poziranjem sa zaštitnim znakom grada Ljubljane.

Slika _3

Napisao: Zvonimir Roža