Naslov sigurno „udara“, ali ne zaudara, pa molim lijepo čitajte dalje. U urbanom okruženju iz nepoznatog razloga riječ „nađubri“ se rijetko koristi u govoru i pismu. Šteta! Potencijal je golem. Pozitiva izgara iz nje i njezinih sinonima: oploditi, gnojiti i đubriti. Morate priznati da vam je nanesena velika nepravda – nitko vam do sada nije skrenuo pozornost na „nađubri“.

Lajtmotiv i metafora „nađubri“ vode vas kroz tekst o trkačkoj utrci Zagreb21 aka Zagrebački proljetni polumaraton koji se protekle nedjelje 19. ožujka 2017. po drugi put održao u Zagrebu. Na istom se okupilo više od 1400 natjecatelja iz 20 zemalja.IMG_9814

Za spomenutu utrku odlučio sam se pripremiti s novom snagom u trkačkom svijetu – Ak Forca. Ono što me privuklo u školu trčanja nije masovnost, već stručan i kvalitetan program treninga kojeg provode voditelji grupa s velikim iskustvom u sportu, rekreaciji, ali i edukaciji. Uz opuštenu atmosferu i obične ljude sličnog svjetonazora nasip se „đubrio“ znojem tri puta tjedno. Tijekom tjedna odvijali su se treninzi u trajanju od 2700 – 3600 sekundi, a subotom se trčala tzv. „dužina“, uz postupno povećanje kilometraže. Kako bi bili informirani što nas očekuje u svakom nadolazećem tjednu treninga, e – poruka s programom je stizala svake nedjelje.

Mjeseci priprema su prolazili bezbolno i brzo. Da, iznenada, našli smo se u tjednu koji će kulminirati nastupom na polumaratonu. Nervoza, stres i strah prolaze kroz nas, no voditelj nas smiruje. Prije utrke je bilo potrebno „nađubriti“ tijelo ugljikohidratima. Zaštitno gorivo A- tima, mog tima, je rizi – bizi. Voditelj nam prije utrke reče sljedeće: „rizi – bizi je najbolja hrana prije utrke i ne postoji bolja.“ A – tim: „Zašto?“ Voditelj: „zato što ima sve…“

IMG_9729

A – tim se nalazi na startu svog prvog event – a u sastavu: Zvonimir, Zdravko, Robert, Zrinka, Sara, Ivana, Branka, Antonija, te očekuje „oplodnju“; plus cheerleader – sica Mirta u publici. Sve je užurbano! Kako bi utrka protekla, kako Zagrepčanci vole reći: „kak` se šika“, još je bilo potrebno uspostaviti vezu sa svemirom uz pomoć sata i globalnog položajnog sustava – gps. 08:59 je sati i samo što ne prionemo. Gun start! Pucanj! Krećemo!

IMG_9874

Uzdasi olakšanja…

Prvi koraci, gužva i obilaženje natjecatelja – opis je situacije. Pokušavam uspostaviti željeni tempo. Prolaze prvi kilometri. Trčimo preko Mosta slobode i nadugo zatim nailazimo na prvi „šus“ iliti strastveno navijanje Ak Forca cheerleader – sica. Klikću, pa skaču i navijaju za nas – hvala vam cure! Nakon utrke društvene mreže su bile zasute novim pojmom i markom u svijetu trkačkog navijanja – „šus! šus!“ Naime, isti – („šus! šus!) se komunicirao pomoću  klicanja i plakata. Nadalje, utrka zavija kroz naselje Kajzerica pa istim putem natrag, to je izvrsna prilika da bodrimo jedni druge, to i činimo. „Šus! Šus!“ na istom mjestu i zatim skrećemo prema Avenuemall – u. Kilometri prolaze. Beton se „đubri“ znojem. Slijedi skretanje na Bundek pa preko Mosta slobode se trči prema startnoj liniji, prolazim istu, polovica utrke je odrađena – sat pokazuje prosjek od 05:08/km. Cijelo vrijeme kako napredujemo kroz riječi u ovom tekstu čujem vaše uzdahe olakšanja: „Uh dobro je! Dovoljno se „nađubriti“ i mogu istrčati polumaraton.“ Slažem se s vama, no uz navedeno, ipak je potrebno redovito trenirati od zime do proljeća. No, vratimo se drugom krugu. Staza je ista, no napori su veći. Poznato navijanje razbuđuje i u ovom momentu mnogo znači te mi daje snagu za završnicu, nadam se da je i ostalim natjecateljima učinilo isto. Zadnja dva kilometra postupam po sistemu – koliko me noge nose, i u vremenu 1:41 ulazim u cilj. Zadovoljstvo. Zagrljaji. Suze, te slavlje uz šampanjac i pivo s Forca ekipom je trajalo do popodne!

Napisao: Zvonimir Roža