Moj klik sa trčanjem se dogodio prošle godine na Grawe noćnom maratonu u kolovozu mjesecu, na jezeru Bundek.

Igrom slučaja sam se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu, recimo da je to sudbina.

Uvijek sam po malo vježbao, bavio se fitnesom, ali s vremenom dođe do staganacije, zasićenja.

Imao sam dosta veliku averziju prema trčanju. Mrzio sam ga od malih nogu. Uopće ideja da trčim, a kamoli da se natječem nije me veselilo.

Na noćnom maratonu  me fascinirao broj ljudi svih dobnih granica, neopterećenih izgledom, godinama. Ljudi koji su puni pozitivne energije. Tu je proradila moja tvrdoglavost i upornost.

Kad se nečega primim, ne odustajem. Ako mogu oni, zašto ne bih mogao i ja?

Idući dan još pod dojmom svega, proguglao sam po internetu i u mnoštvu raznih škola trčanja i klubova odabrao FORCU. Poklopilo se da je klub imao upise za jesensko/zimsku školu trčanja, bio je blizu mog mjesta stanovanja i to je to, ispunio sam prijavnicu i kroz manje od mjesec dana postao školarac trkač.

Sjećam se prvog mail-a sa rasporedom treninga. Treninzi ponedjeljak, srijeda i subota. Većina tjednih obaveza koje su bile dio mog života su otpale. Prvo lagano trčanje 4×1 min bilo je najdulje trčanje u mom životu. Kako su tjedni treniranja odmicali osjećao sam se mlađe, poletnije i imao puno više energije i osjećao se snažnije. Nakon nekih mjesec dana treniranja odlučio sam da ću po završetku škole, nakon 6 mjeseci istrčati polumaraton. To je bio moj cilj, moja vodilja kada trčim po kiši, snijegu, kada su mi noge teške i ne ide dalje, a još je samo minuta do kraja.

29343341_902971206543533_8250715519456378880_n

Tvrdoglavost i upornost su se isplatile. Došao je i taj dan 18.ožujak2018. – ZAGREB 21, moj prvi polumaraton. Priznajem, prala me trema, postavljaš si pitanja što je meni ovo trebalo, izdrži nisi jedini, hoću li moći?

Kad se začuo pucanj pištolja na startu, ostalo je samo povijest. Istrčao sam svoj prvi polumaraton i osjećao sam se kao da sam  osvojio svijet.

U trčanju je prekrasan taj osjećaj da se svatko tko je sudjelovao i završio utrku osjeća kao pobjednik.

Zbilja vjerujem da svatko od nas može odvojiti sat vremena u danu za sebe, zapravo morao bi. Kao i većina stvari u životu, sve je stvar organizacije i volje.

Za trčanje vam trebaju samo tenesice, motivacija i dobra volja.

Napisao: Željko Božinović